k

im. s. neskl. petnaesto slovo hrvatske abecede

k

im. m. neskl. mekonepčani zaporni šumni bezvučni suglasnik

ka

()prij. D 1. označuje da tko ili što ima kakav cilj [vratiti se k roditeljima] 2. označuje da je tko ili što usmjereno kakvu cilju [okrenuti se ka kući]; sin. prema, put poet.

K

oznaka za kelvin

kabàla

im. ž. G kabàlē 1. rel. mistični nauk u judaizmu zasnovan na tumačenju brojčanih odnosa nekih starozavjetnih tekstova 2. pren. proricanje budućnosti na temelju brojaka, slova, snova i slično

kabànica

im. ž. G kabànicē; mn. N kabànice, G kabànīcā nepromočivi ogrtač, plašt koji štiti od kiše i vjetra [kišna ~] ♦ okretati kabanicu prema vjetru mijenjati uvjerenja (stavove ili ponašanje) prema prilikama, biti prevrtljiv; krojiti kabanicu komu odlučivati o čijoj sudbini

kàbao

im. m. G kàbla; mn. N kàblovi/kàbli, G kȁblōvā/kabálā drvena ili kovinska posuda za vodu ♦ lije (pada, pljušti) kao iz kabla pljusak je, jako kiši

kabàrē

im. m. G kabarèa; mn. N kabarèi, G kabaréā kaz. malo građansko kazalište sa zabavnim i kritičkim sadržajem; sin. (kabaret)

kabàret

im. m. G kabarèta; mn. N kabarèti, G kabarétā v. kabare

kábel

im. m. G kábela; mn. N kábeli, G kábēlā 1. čvrsto debelo uže izrađeno od spletenih čeličnih žica 2. tehn. električni vod sastavljen od nekoliko međusobno izoliranih vodiča

kabína

im. ž. G kabínē; mn. N kabíne, G kabínā manja prostorija različitih namjena, može biti zasebna ili odvojeni dio većega prostora [brodska ~; telefonska ~]

kabìnēt

im. m. G kabinéta; mn. N kabinéti, G kabinétā manja radna prostorija namijenjena određenoj djelatnosti [kemijski ~]

kabìnētskī

prid. G kabìnētskōg(a); ž. kabìnētskā, s. kabìnētskō 1. koji se odnosi na kabinet [kabinetska nastava] 2. pren. koji nije utemeljen na praksi

kȁblić

im. G kȁblića; mn. N kȁblići, G kȁblīćā um. mali kabao

kàciga

im. ž. G kàcigē, DL kàcigi; mn. N kàcige, G kȁcīgā štitnik koji štiti glavu od udaraca, padova, eksplozija, metaka i sl.; sin. (šljem)

kȁčiti

gl. nesvrš. prijel. kvačiti

kàćūn

im. m. G kaćúna; mn. N kaćúni, G kaćúnā bot. divlja orhideja, trajna zeljasta tropska jednosupnica s gomoljem koja se zbog neobičnih cvjetova uzgaja i kao ukrasna biljka

kȁd

pril. 1. uvodi pitanje o vremenu, u koje vrijeme [Kad ćeš doći?] 2. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim objektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Znamo ~ ćeš doći.; Reci mi ~ ćeš doći.] 3. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim subjektnim rečenicama, uvodi neizravno pitanje [Zna se ~ ćeš doći.] 4. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim vremenskim rečenicama, uvodi vremensku surečenicu a. uvodi vremensku surečenicu u zavisnosloženoj rečenici, izriče da se radnja zavisne surečenice zbiva istodobno s radnjom glavne surečenice [Smeta mi glazba ~ učim.]; sin. dok b. izriče da radnja zavisne surečenice prethodi radnji glavne surečenice [Učit ću ~ dođem kući.] 5. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim uzročnim rečenicama, uvodi uzročnu surečenicu [Mora da si bolestan ~ si tako blijed.]; sin. čim, dok razg. 6. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim pogodbenim rečenicama, uvodi moguću pogodbenu surečenicu [Kad bismo imali vremena, došli bismo.] 7. ima vezničku funkciju u zavisnosloženim dopusnim rečenicama, uvodi moguću dopusnu surečenicu [Kad bi želio, došao bi na sastanak.]; sin. kada  bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~ svejedno u koje vrijeme [Dođi bilo ~ / ~ bilo / ~ god / ma ~.]; ~... i uvodi moguću dopusnu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Kad bi i bio umoran, došao bi na sastanak]; sin. ako … i v. pod ako; ~... i... ipak ima vezničku funkciju u zavisnosloženim mogućim dopusnim rečenicama [Kad bi i bio umoran, ipak bi došao na sastanak.]; sin. ako... i... ipak v. pod ako; kao ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici [Bili smo veseli kao ~ idemo na izlet.]; nego ~ uvodi poredbenu surečenicu u zavisnosloženoj rečenici (uz obvezatan komparativ u glavnoj surečenici) [Bili smo veseliji nego ~ smo prošli put išli na izlet.]

káda

im. ž. G kádē; mn. N káde, G kádā veliko korito za kupanje

kàda

pril., usp. kad

kádar

im. m. G kádra, I kádrom stručno osoblje [nastavni ~]

kȁdar

im. m. G kȁdra, I kȁdrom; mn. N kȁdrovi, G kȁdrōvā 1. prostor koji snima filmska kamera [Ušao je u ~] 2. prizor koji je snimljen bez prekida rada kamere [Sve se dogodilo u jednome kadru.]

kádar

prid. neskl. v. sposoban

kàdēt

im. m. G kadéta, V kȁdēte; mn. N kadéti, G kadétā 1. vojn. polaznik vojne škole za dočasnike i časnike 2. sp. sportaš koji ima od 14 do 16 godina

kadètkinja

im. ž. G kadètkinjē; mn. N kadètkinje, G kadètkīnjā 1. vojn. polaznica vojne škole za dočasnike i časnike 2. sp. sportašica koja ima od 14 do 16 godina

kàdgod

pril. neredovito i rijetko, koji put; sin. gdjekad, kadšto, katkad, ( nekad, ponekad), tu i tamo v. pod tu

kadìfica

im. ž. G kadìficē; mn. N kadìfice, G kadìfīcā bot. 1. jednogodišnja grmolika ukrasna biljka američkoga ili afričkoga podrijetla 2. žuti ili narančasti cvijet istoimene biljke

kàdija

im. m. G kàdijē; mn. N kàdije, G kȁdījā pov. sudac koji donosi presude u skladu s islamskim propisima i zakonima

kadìluk

im. m. G kadìluka; mn. N kadìluci, G kadìlūkā pov. upravno-teritorijalna jedinica veličine kotara u Osmanskome Carstvu

kadiònica

im. ž. G kadiònicē; mn. N kadiònice, G kadiònīcā rel. posuda koja u bogoslužju služi za paljenje tamjana i kađenje

káditi

gl. nesvrš. prijel. prez. 1. l. jd. kȃdīm, 3. l. mn. kȃ, imp. kádi, aor. kádih, imperf. kȃđāh, prid. r. kádio, prid. t. kȃđen mahati kadionicom i širiti miris i dim [~ tamjanom]

kàdšto

pril. neredovito i rijetko, koji put; sin. gdjekad, kadgod, katkad, nekad, ponekad, tu i tamo v. pod tu

kȁd-tȁd

pril. prije ili poslije, u neodređenome trenutku, ali sigurno [To će se ~ dogoditi.]

kàdulja

im. ž. G kàduljē bot. 1. višegodišnja niska grmovita ljekovita biljka malih ljubičastih cvjetova ugodna mirisa iz porodice usnača [livadna ~; ljekovita ~; med od kadulje] 2. dugački ovalni listići istoimene biljke koji se upotrebljavaju kao čaj i začin 3. mali ljubičasti cvijet ili cvjetovi istoimene biljke; sin. (žalfija)

káđēnje

im. s. G káđēnja širenje ugodna mirisa i dima paljenjem mirisne tvari

kàfīć

im. m. G kafíća; mn. N kafíći, G kafíćā razg. ugostiteljski objekt, mjesto na kojemu se poslužuje kava i piće

kȁjāk

im. m. G kȁjāka; mn. N kȁjāci, G kȁjākā 1. eskimski čamac za ribolov 2. sp. a. sportski čamac za natjecanje na mirnim i brzim vodama b. jd. sportska disciplina, veslanje u istoimenim čamcima

kajàkāš

im. m. G kajakáša, V kȁjakāšu; mn. N kajkáši, G kajakášā osoba koja se bavi veslanjem u kajaku

kajakàšica

im. ž. G kajakàšicē; mn. N kajkàšice, G kajakàšīcā žena koja se bavi veslanjem u kajaku

kajakàšičin

prid. G kajakàšičina; ž. kajakàšičina, s. kajakàšičino koji pripada kajakašici

kajakáštvo

im. s. G kajakáštva sp. sport na mirnim i divljim vodama u kajacima i kanuima

kȁjānje

im. s. G kȁjānja osjećaj ili izražavanje žalosti zbog lošega djela ili propusta; sin. žaljenje

kȁjati se

gl. nesvrš. povr. prez. 1. l. jd. kȁjēm se, 3. l. mn. kȁjū se, imp. kȃj se, aor. kȁjah se, imperf. kȁjāh se, prid. r. kȁjao se osjećati ili izražavati žaljenje zbog lošega djela ili propusta [~ zbog grubih riječi]; sin. žaliti

kȃjda

im. ž. G kȃjdē; mn. N kȃjde, G kȃjdā/kȃjdī zast. v. nota

kàjdānka

im. ž. G kàjdānkē, DL kàjdānci; mn. N kàjdānke, G kàjdānkā/kàjdānkī bilježnica s crtovljem za unošenje nota

kȁjgana

im. ž. G kȁjganē; mn. N kȁjgane, G kȁjgānā tučena pržena jaja

kájkavac

im. m. G kájkāvca, V kájkāvče; mn. N kájkāvci, G kájkavācā osoba koja govori kajkavskim narječjem [turopoljski ~]

kàjkāvčev

prid. G kàjkāvčeva; ž. kàjkāvčeva, s. kàjkāvčevo koji pripada kajkavcu

Institut za hrvatski jezik i jezikoslovlje
Školska knjiga